Brgujski kumpir

Brgud je nekada bio poznat i po uzgoju krumpira. Radilo se o manjem krumpiru, žute boje, dobrog okusa i duge trajnosti.

Pred I. svjetski rat, u vrijeme velike bijede i gladi, brgujski župnik Vjenceslav Klofanda, Čeh po porijeklu, dobavio je veću količinu krumpira za sadnju, od čega je svakoj brgujskoj obitelji dao 5 kg, sa zadatkom da taj krumpir posade u svoj najbolji dolac ili njivu, koju su morali prethodno nagnojiti, a potom krumpir redovito okopavati (nagraćati) i plijeviti. Dobiveni urod morali su spremiti u najdublji trap i sačuvati u cijelosti do naredne sadnje.

Kako je ovoj vrsti krumpira veoma odgovarala brgujska zemlja, krumpir je svake godine redovito rodio, čvrstim, zdravim i ne baš velikim gomoljima, te je godinama kasnije to bila jedina sorta koja se sadila u Velom Brgudu. Tijekom posljednjih 20 godina, ova vrsta je pomalo istisnuta iz primjene novim vrstama sjemenskog krumpira.