Telova
Nekoliko dana prije Tijelova, Brgujci se pripremaju za svetkovanje tog dana na tradicionalan način. Naime, običaj takve vrste zahtjeva zajedništvo mještana te raspodjeljuje njihove aktivnosti po spolovima. Muškarci su zaduženi za pribavljanje mladog drva jasena, kojima ukrašavaju put na kojem se održava procesija. Žene pak brinu o izradi kućica prekrivenih tkaninom i ukrašenih cvijećem, koje u svojoj unutrašnjosti sadrže relikviju, svijeće te klečalo na kojem svećenik moli za blagoslov mještana. Izrađuju se četiri kućice na tradicionalnim mjestima, od kojih je svaka drugačije boje. Pol Popove kuće, izradi se kućica žute boje, na Ravnici plave, pol Šori ružičaste te na Krašišći ljubičaste boje. Procesija kreće nakon održane Sv. Mise i zaustavlja se pored svake kućice. Formirana je tako da se na čelu nosi križ, zatim slijede djeca od kojih svatko u ruci nosi košaricu u kojoj se nalaze ružine latice. Oni te latice sipaju tijekom kretanja procesije. Nakon njih slijedi zastava na kojoj je naslikana Majka Božja, te ona na kojoj su naslikani Sv. Kuzma i Damijan, zaštitnici Velog Brguda. Zatim ministranti te svećenik koji je natkriven baldahinom. Sa svake strane baldahina, nalazi se po jedan feral u kojem je upaljena svijeća. Svećenika slijedi pjevački zbor, a njega ostali mještani. Važno je naglasiti kako križ, zastave, baldahin i ferale nose muške osobe, Brgujci. Najčešće tu zadaću godinama odrađuju iste osobe. Također, nezaobilazno je i to da se tijekom cijele procesije kampana, tj. ručno zvoni na crkvena zvona župne crkve. Tu zadaću također tradicionalno obavlja nekoliko muških mještana. Naime, kampana se tijekom kretanja procesije, a kada ona stane ispred jedne od kućica te kada krene molitva, zvona utihnu. Zvonari iz zvonika moraju pratiti kada će procesija stati, a u predjelima gdje im se skloni s pogleda, zadaća je osobe koja nosi križ da stane na njima vidljivo mjesto te podiže križ uvis u trenutku kada procesija stane, kako bi na taj način dala signal zvonarima. Na prozoru svake kuće, pokraj koje prolazi procesija, ukućani postave kipić Majke Božje ili neke druge relikvije.
Na ovaj način mještani Velog Brguda mole Boga za blagoslov te time javno iskazuju svoje vjersko opredjeljenje. Riječ je o višestoljetnoj tradiciji, koja se je zahvaljujući društvenom jedinstvu župljana održala do današnjih dana.
Ručno se je zvonilo (kampanalo) od pamtivijeka na procesijama za Tijelovo i za Uskrs. Nažalost, Uskršnja se je procesija se više ne održava, tako da mještani takav zvuk zvona mogu čuti jedino još za Tijelovo. Zasigurno se je taj ritam kojeg zvonari proizvode, tijekom godina mijenjao, s obzirom da su prije na zvoniku bila 3 zvona i da su zvona na sebi imala dršku pomoću koje su ih zvonari gurali. Tijekom Drugog svijetskog rata, talijanski su okupatori uzeli jedno zvono za proizvodnju topova. Također, današnji zvonari kažu kako nikad izbliza nisu vidjeli kako to čine njihovi predci, jer im je kao djeci bilo zabranjeno popeti se na zvonik. Oni danas oponašaju zvuk kojeg su slušali kao djeca. Dužnost kampananja godinama obavljaju iste osobe, stoga su veoma rijetki ti koji naš tradicijski zvuk zvona znaju i mogu održavati vitalnim. Dakle za proizvesti taj zvuk potrebne su tri osobe, od kojih jedna lijevo-desno klepetom tuče o veliko zvono, dok osoba koja klepetom tuče o malo zvono mora udariti dva puta, dok klepet o veliko zvono udari jednom. Treća osoba prati njihov ritam udarajući dvjema čekićima o željezni predmet (dio koji spaja dva vagona) koji ima oblik gljive i koji visi na špagi.
