Crkva Sv. Nikole
Na brgujskom groblju nalazi se mala crkva Svetog Nikole (Svetog Mikule), građena u kasnogotičkoj tradiciji, čija se starost datira u 16-o stoljeće. Danas je ovo najstarija sačuvana građevina u Velom Brgudu.
U pisanim dokumentima prvi put se spominje 1666. godine kao crkva sv. Nikole (popis biskupija, župa, opatija i dr. napravljen po zahtjeva cara Ferdinanda III).
Johann Wikhard Valvasor u djelu „U slavu vojvodine Kranjske“, spominje ovu crkvu dva puta. Iz opisa Kastva i njegovih običaja vidmo da je to nekada bila važno mjesto hodočašća Kastavaca, od kuda su tijekom tri prosna dana pred Uskrs kretale tri procesije, jedna na Trstat, druga u opatiju svetog Jakova (današnja Opatija) i treća u Brgud, u kojemu opat treba procesiji dati spud vina i svakoj osobi po hlebac kruha.
O značaju ove crkve govori i podatak da je 1745. godine tu osnovana i Bratovština svetog Kuzme i Damjana, koja je po podatku iz 1773. godine imala 692 člana, tj. znatno više nego što je Brgud imao stanovnika (281) pa je očito da su mnogi hodočasnici rado prihvatili obvezu da svake godine svojim članarinama pomažu rad crkve.
Godine 1754. crkva dobiva status kapelanije i zove se Kapelanija svetog Mikule. To ime zadržala je sve dok Brgud postao župa 1929. godine.
Crkva je izgrađena kao jednobrodni objekt sa šesterokutnom apsidom, drvenim krovištem i zvonikom na preslicu nad pročeljem. U doba baroka, pridodan joj je južni brod rastvaranjem južnog lateralnog zida trima lukovima, pri čemu su ostaci ranijeg zida zadržani kao stubovi na koje se oslanjaju ti lukovi.
Nestabilni temelji i temeljna vlaga bio je razlog čestih popravaka crkve, od kojih je potrebno posebno istaknuti 1897. godinu kada je crkva temeljito obnovljena, zamijenjeno je krovište, proširena su vrata na ulazu u nju, postavljeni veći prozori , sazidan novi luk između apside i glavne lađe crkve te prezidana sakristrija radi dodatnog učvršćenja centralnog luka koji se je odmah po izgradnji bio deformirao, pod crkve popločen je crvenim i bijelim keramičkim pločama a tom prilikom postavljeni su i sadašnji oltari u crkvi (centralni oltar posvećen sv. Nikoli i bočni Blaženoj djevici Mariji).
Nisu sačuvani podaci o tome tko je napravio oltare i oslikao slike na njima.
Posljednji veći radovi na uređenju crkva uslijedili su zadnjih 15-ak godina, kada je zamijenjen krov i uređena fasada, čime je spriječeno njeno propadanje, ali i znatno narušen njen izvorni izgled.
Nakon izgradnje nove, puno veće crkve 100-ak metara bliže mjestu 1859. godine, ova crkva gubi značaj i služi kao kapela kod obreda sahrana.